Stojim na brdu iznad Brizbejna, pogled na grad je prelijep, ali ja se mučim da skinem kacigu i već me hvata panika da ću se ugušiti ispod nje. Vruće mi je, sunce je visoko na nebu, skidam jaknu, bacam sunčane naočale na nju i još petljam oko čvora na vratu. Dolazi neki čovjek, naslanja se na ogradu vidikovca, širokim pokretom ruke prelazi preko slike i kaže:
Baš volim zimu! Već se nekako osjeća u zraku, zar ne?
