“I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje” (Mt 4, 2)

Propostivši 40 dana i 40 noći, Isus napokon ogladnje. Mojsije provodi 40 dana na Sinaju, izraelski narod 40 godina hoda kroz pustinju, 40 dana i noći pada kiša u Potopu. 40 dana nakon Uskrsnuća, Isus se uznosi u nebo i sjeda na desnu Božiju stranu. Biblijski broj 40 vezan je uz pročišćenje, pripremu i pokoru, a završava se nekim aktom Božijeg milosrđa: Isus dobiva jordansko krštenje i ulazi u posao javnog propovijedanja, izraelci nalaze adresu Obećane zemlje, Bog Mojsiju poklanja ploče, a Noa sa istim  potpisuje Sporazum o ukidanju poplava i prima dugu, kao lijepi znak pažnje. Četrdesetogodišnji Muhamed također posti 40 dana, nakon kojih mu se obraća Gabrijel, ali se Junuz, kao i Noa odmiče od pustinjske tradicije samovanja i svojih 40 dana provodi u stomaku kita. Hadis kaže da se molitve osobe koja amaterski  psiho-analizira druge neće prihvatiti čitavih 40 dana i noći. Postoji vjerovanje da duša umrlog još 40 dana pohađa ubrzani kurs suočavanja sa svojim pasjalucima, oprašta se od voljenih i omrznutih, na smrt prepada one koji ih još osjećaju, nakon čega počiva u miru. Molitva za umrle, opelo, pomeni, obavlja se nakon 40 dana, a poznat je i običaj dvostrukog ukopa: nakon 40 dana mrtvac se otkopa, daruje i ponovo zakopa, što je razvilo čitavu industriju nekvalitetnih bombonjera, jer šta darovati čovjeku koji je već mrtav. 40 treptaja na engleskom jeziku izraz je za kratak san.