beats by dre cheap

Piši blog

U petak sam bila na zadnjoj kontroli kod Dr Mohammeda.

Prije operacije, ostavio me pola sata u nekom špaizu da čekam zaljepljena za krevet, sa dokoljenicama, kapom za tuširanje i u papirnim gaćama. Kad se konačno pojavio, mrzila sam mu i kose na glavi i njegovo konstantno inshallah i to što me je tako dugo ostavio sa mojim mislima, jer sam za pola sata postala sasvim sigurna da se neću probuditi iz anestezije iz prostog razloga jer sam pušač, i još gore: da odlazim sa ovog svijeta u za dva broja većim papirnim gaćama, kao nasekirani klaun.

Probudila me prelijepa Kineskinja, stajala je u oblaku svijetla, tapšala me po ruci i smiješila se: Pain? On a scale of 1 to 10, how much? Rekla sam joj da je prelijepa, htjela sam je zaprositi. Mahnula sam bolesnici do sebe: I ti si, bolesnice lijepa! Volim vas! Kad se Dr Mohammed pojavio, sjetila sam se da njega ne volim i rekla mu: E, tebe ne volim, što njega nije bog zna kako dirnulo. Rekao je sestri da me vrati nazad u salu, na drugu operaciju. Klimnula sam glavom, iako me niko nije pitao za mišljenje.

U petak je Dr Mohammed rekao da se malo prepadnem i promijenim način svega. Pitao me poznajem li njegovog brata, Hafiza Alija, mogu li sjediti. Dok sam ovdje, da iskoristim najbolje od Australije: zdravstveni sistem, prirodu i hranu. Da dođem nekad u springvudsku džamiju, tamo je i Ali.  Želim li da mi da čaj koji će mi zgaditi cigarete, provjereno. Ja sam pola Bosne izliječio, nasmijao se. I tebe ću, inshallah.

 

Zijan-ćerka
http://zijancerka.blogger.ba
27/01/2013 16:16