. . . Zijan-ćerka

Zijan-ćerka

Oči pretjeruju.

27.01.2013.

Piši blog

U petak sam bila na zadnjoj kontroli kod Dr Mohammeda.

Prije operacije, ostavio me pola sata u nekom špaizu da čekam zaljepljena za krevet, sa dokoljenicama, kapom za tuširanje i u papirnim gaćama. Kad se konačno pojavio, mrzila sam mu i kose na glavi i njegovo konstantno inshallah i to što me je tako dugo ostavio sa mojim mislima, jer sam za pola sata postala sasvim sigurna da se neću probuditi iz anestezije iz prostog razloga jer sam pušač, i još gore: da odlazim sa ovog svijeta u za dva broja većim papirnim gaćama, kao nasekirani klaun.

Probudila me prelijepa Kineskinja, stajala je u oblaku svijetla, tapšala me po ruci i smiješila se: Pain? On a scale of 1 to 10, how much? Rekla sam joj da je prelijepa, htjela sam je zaprositi. Mahnula sam bolesnici do sebe: I ti si, bolesnice lijepa! Volim vas! Kad se Dr Mohammed pojavio, sjetila sam se da njega ne volim i rekla mu: E, tebe ne volim, što njega nije bog zna kako dirnulo. Rekao je sestri da me vrati nazad u salu, na drugu operaciju. Klimnula sam glavom, iako me niko nije pitao za mišljenje.

U petak je Dr Mohammed rekao da se malo prepadnem i promijenim način svega. Pitao me poznajem li njegovog brata, Hafiza Alija, mogu li sjediti. Dok sam ovdje, da iskoristim najbolje od Australije: zdravstveni sistem, prirodu i hranu. Da dođem nekad u springvudsku džamiju, tamo je i Ali.  Želim li da mi da čaj koji će mi zgaditi cigarete, provjereno. Ja sam pola Bosne izliječio, nasmijao se. I tebe ću, inshallah.

 

07.07.2012.

Blog spomenica 2012

Hašarijasta, Bepo, Samogost, Hadžinica, Mis mjesne zajednice i Dečko – hvala. Danas slavim treću obljetnicu mene u Sarajevu. Sljedeći put kad se budete valjale po mom kauču i govorile kako je sve ovo ludost, znajte da je svaka od vas učestvovala u njenoj realizaciji. Ovim se zakljinjem i obavezujem da ću učestvovati i u punom kapacitetu podržavati ludost po vašem izboru. U slučaju da istu ne planirate za mjesec juli, pozivam vas na valjanje po mom kauču.

Pillow fight included!

04.07.2012.

Dnevnik štajerskog tipa

Jutros sam se probudila u Grazu, sjetila se da moram na posao, istrčala na ulicu, zaustavila taksi i najnormalnije rekla: Herrengasse, bitte. Nasmijala sam se ludosti tek kada je taksista počeo da se žali na vrijeme.

04.06.2012.

Translating Branka

Dobro, Žućo moj – rekao mi je na kraju očuh. Kada ga nazovem, uglavnom ja govorim o vremenu, na šta se on složi: kiša, dobro. Onda ja govorim o tome kako mu se govor popravio, dok on odobrava: bolje, dobro. Jednom se pokušao sjetiti nečijeg imena, ali je na kraju potpuno nerazumljive rečenice zaključio: Dvaest! Ma pusti!

 

Nazvala sam sestru da joj ispričam kako se očuh sjetio Žuće, odnosno mene.

Ti si odlično prošla. Prije dvije sedmice stojim na raskrsnici i preko puta vidim tatu, kako mi sa velikim osmijehom maše i zove me: Branka!

I?

Nema veze. Znam ja da sam to ja.

 

03.06.2012.

Nesnesitelná lehkost bytí

Uveče mi je majčinski ljubazna recepcionerka ponudila mapu hotela. Prstom sam pokazala sobu koju ću uzeti, kao da biram najbolje mjesto u kinu - samo što je na mapi tamo gdje stoji filmsko platno pisalo: MORE, DAS MEER.

 

 

U prvoj kafani na ulici, dva muškarca  su se glasno prepirala sa trećim, starim Njemcem, koji nije razumio skoro ni riječ od onog što su mu govorili. Ponekad bi se smilovali i rekli: Uli, jebali te gejevi, fak gajs, a Uli bi im dobroćudno odgovarao: Wo lebt ihr, in der Steinzeit? - i držao se za stomak dok se smijao. Nasmijala sam se i ja, Uli me pitao razumijem li ga, potvrdno sam klimnula glavom, na što je poručio da ovoj dvojici prenesem kako su pećinski ljudi i da neće više da se druži s njima. Reci ti njemu da ga jebala Europska unija! Rekla sam Uliju da ga jebala Europska unija. A di su moja ljudska prava? Pitala sam Ulija a gdje su ljudska prava ovog čovjeka ovdje. Ti si hetero, bijeli muškarac i nigdje na svijetu ti nisi ugrožen - kazao je Uli, na što se ovaj  okomio na mene i u brk mi skresao da je ugrožen, jer ga hotel  nije platio što svira i uveseljava goste, brine se za svakoga, pa i ovog ljubitelja pedera ovdje, neka ih vodi kući, jebo ga Helmut Kohl i Europska unija! To nema veze sa ljudskim pravima! - rekla sam ja -  kakve veze ima Helmut Kohl? - dodao je Uli. Konobar je svima donio vino i špil karata i izgubio se. Uli je podijelio karte, hand se piše sto pedeset ili dvjesto ako si pun.  Muzikant je predstavio društvo: ovo je Uli iz Leverkusena, koji je  prije 30 godina bio na otvaranju hotela i od tada svake godine dolazi na Hvar. On je iz Splita i svira u hotelu, a ovaj do njega je lokalni i on će mi slomiti srce, neka pitam stotine Čehinja i još toliko Njemica. Ovaj do njega je obećavajuće namignuo.

A ti?

Ja sam došla da se odmorim.

Od čega?  

Od prevođenja.

Ništa onda, Uliju ćemo povezat gubicu, ionako priča pizdarije - rekao je Muzikant i tresnuo dvicu na stol.

 

29.05.2012.

Migrant writing II

U Drveniku je kraj kućice za naplatu čekao čovjek koji me odmah podsjetio na jednog Grka iz Australije, samo što je bio mnogo viši od svakog Grka kojeg sam poznavala. Dvaput je kucnuo ručni sat i rekao:

Ferry's not coming yet, ten minutes or so – sa izrazitim australijskim naglaskom.  

Melbourne? – pitala sam.

How the fuck did you know? But, I'm from Hvar – Now  I' m home.

Pa zašto onda govorimo engleski?

Mislija san da si Engleskinja neka, boga ti.

Ja sam mislila da si ti Grk iz Melburna.

Čitav život san živija u Melburnu, vratija san se ima tri godine.

Ja sam se prije tri godine vratila iz Brizbejna.

Pa sad ličimo na njih, e? Samo me nemoj pitat što san se vratija.

Ne pada mi na pamet.

E. Vidi se da si bila tamo.

 

21.05.2012.

Evo na primjer prva ja

Ne volim toliko ovaj grad, koliko mene u njemu. I zato sam otpjevala komšijama maloprije: Где царит любовь, где царит покой, bilo je fenomenalno, pitajte svakoga. Ljudi na Mejtašu moraju imati jednu ludu komšinicu koja krasno pjeva po noći – zašto to ne bih bila ja. Muškarci u najboljim godinama moraju imati nekoga koga će mahnito i ničim izazvano voljeti – neka to budem ja.

 

14.05.2012.

Full stop

„Istaknut ćemo potrebu da se naša društva suoče sa prošlošću“ – kaže govornik čije riječi tek treba da prevedem. Ja imam potrebu pisati o suočavanju sa prošlošću, ali  ne znam pisati o društvu. Poznajem ljude koji  se sjećaju Bitke na Kosovu, zlatnih kašika na dvorovima, uzvišene tolerancije Osmanlijskog carstva ili Tvrtka Kotromanića, ali ne poznajem nikoga ko se sjeća kako je ubio iz snajpera, ubio granatom, zaklao nožem, tukao svoju djecu ili krao od svoje majke. Poznajem ljude čiji su ubijeni pretci imali veće pravo od drugih da ne budu mrtvi. Ako pogledaju unazad, mogu se okameniti, a preživjet će samo ako se sjećaju tuđih nepravdi. Suočavanje sa prošlošću je zadatak budale koja ponekad uđe u kadar filma, samo da svoju porodicu bezuspješno pokuša uvjeriti kako je djed heroj rata, bio ustvari - ubica. (U Sarajevu pada snijeg).

 

13.05.2012.

Dragi Lastane,

Kada izađem sa prijateljicom, zbog nje otud  idu  trojica što nas ostatak večeri utapaju u  mohitu - dok mene redovno bari neka djevojka, sa, ruku na grudi, odličnim dekolteom. Pitanje: šta da radim s njom nakon što joj pripalim cigaru i uzmem broj telefona?

Zabrinuta.

06.05.2012.

Mjesec u perigeju

Kad ste voljeni - znate. Po miru.


Noviji postovi | Stariji postovi



Image Hosting by Picoodle.com


Mejtaš
(Central European Time)


Wagga-Wagga
(Australian Eastern Time)





LAST WORDS:

• Don't let it end like this. Tell them I said something.
Pancho Villa

• Crito, I owe a cock to Asclepius; will you remember to pay the debt?
Socrates

• Drink to me.
Pablo Picasso

• Ah, well, then I suppose I shall have to die beyond my means.
Oscar Wilde

• Now comes the mystery.
Henry Ward Beecher

• Go on, get out. Last words are for fools who haven't said enough.
Karl Marx's last words to his housekeeper


Quote of the day



PASOŠA:
400309