Znak nedostajanja
Pisac je obazriv i škrt na rječima kao tesar. Iz svojih priča briše sve one istinite i čudesne detalje - da čitaoci ne bi pomislili kako im priča priču. Brojevi su nerazumljivi, a slova stvaraju užasnu buku: kao gužvanje papira ili sječa drveta. Neke rječi pričama obećava kasnije, kao da su putnici kojih se poželio. Neke rezbari u tri minijaturne drvene tačke, nadajući se, kao prvi pisci starog nordijskog jezika, da će onaj koji bude čitao znati koju je izostavio, koju naglasio i zašto mu je baš ta nedostajala. Želja za razumijevanjem i strah da se njegova priča ne završi tjeraju ga da kraj svojih misli čuva od uroka i na njena vrata i ovu knjigu pokuca tačno tri puta...
