Na današnji dan, 2009 godine, iz Australije sam dobila kaput. Sestra je rekla: ti se vazda smrzavaš, daću ti ja svojih zimskih stvari. Dan je najviše ličio na pismenu vježbu: bio je lijep i vedar dan, ispod mog prozora su stajali demonstranti. Majka je na telefonu plakala jer je maćeha njenoj sestri dala onaj ćilim njihove mame, znaš onaj sine što je moja sestra uvijek sanjala da ima. Tu noć je moja sestra preko mog jorgana prebacila ćilim. 1974, Dejvid Kunst završio je prvo putovanje oko svijeta pješice; za taj poduhvat bilo mu je potrebno četiri godine i 21 par obuće. Svoje razloge za ovaj neobični put objasnio je rječima: "Zasitio sam se svog posla, ljudi koji ne žele da razmišljaju i svoje žene."
Na današnji dan, 1993 godine, zabola sam svoju prvu inekciju u guzicu Milovana Đilasa. Dete, pa vi se učite na meni, dreknuo je on. Saška je ispred bolnice zapalila Pall Mall i rekla: zajebi bre tog pisca, nego jesi nevina? Saška je obrijala obrve i na njihovo mjesto nacrtala nove, smeđe i zaprepaštene. Uveče su nas poslali ranjenicima: nju jednom momku iz Valjeva što je tri dana nakon što je prešao Drinu zgazio minu kao opušak, a mene Asmiru iz Prnjavora koga su greškom pokupili pri povlačenju. Imao je lijepe crne obrve, odsječene noge i spašen život, rekao je: a mislio sam i ja bježati, na početku rata. 1964, u Zapadni Berlin kroz tajno iskopan tunel ispod Berlinskog zida pobjeglo 57 državljana Istočne Njemačke. Najveće masovno bjekstvo od izgradnje zida 1961.
Na današnji dan, 1981 godine, otac me je na Vilsonovom šetalistu slikao starim , kvalitetnim, ruskim fotoaparatom koga mi je kasnije pokvarenog poklonio. Poklonio mi je i čitav album sa mojim slikama i sad od mene nema ništa. Vilsonovo u jesen sam zapamtila i jednom davno ga pitala zašto fotoaparat ne zna koje sam ja boje. Slike sam ostavila u Australiji, fotoaparat sam bacila u posljednjoj selidbi. 1864, rođen francuski hemičar i industrijalac Luj Limijer, pionir svjetske kinematografije. S bratom Ogistom izumio je postupak snimanja u prirodnim bojama.
