Zijan-ćerka

12.03.2010.

A girl's guide to March

Mission, strategy, tactics, operation, defence, attack, conflict, endure, resistance, discipline, damage assessment, body count, win, stand at ease, parade, under the belt, take it as a lady.

Objavio/la Zijancerka u 14:00, print, #

08.03.2010.

Dnevnik čitanja

Prvi su pisari vjerovali da su ptice svete, jer su njihove nožice u pijesku ostavljale tragove slične znakovima koje su oni ostavljali na glinenim pločama. Vjerovali su da im tako bogovi pišu, i da bi konačno saznali šta im pokušavaju reċi onda kada bi naučili čitati njihova pisma. Pažljivo slušam šta mi govore taksisti, proučavam raspored sitnica na stolu, bezuspješno pokušavam pronaċi uputstva za upotrebu buduċnosti.

Pisari su kroz istoriju shvatili da sami mogu napisati ono što žele da im bogovi kažu. Ovo ljeto, u pijesku ċu napisati pismo, pa ċe stidljivi bogovi-čitači jasno razumjeti šta žele da kažu.

Objavio/la Zijancerka u 00:08, 14 komentar(a), print, #

04.03.2010.

Sleep tight

T. Zeldin piše kako je u sedamnaestom vijeku, bilo posve uobičajeno da žena pozove muškarca na ‘grijanje’ u svojem krevetu, što je značilo da ċe se maziti, razgovarati i spavati, ali zadržati odjeċu na sebi, iako bi se ona katkad mogla razgolititi do struka ili skinuti svoje cipele i čarape..

Zaboravila sam ko je napisao priču o baronu i baronici koji su godinama, boreċi se protiv najveċe požude spavali zajedno - nikada ne prelazeċi nevidljivu liniju koju su povukli na sredini svog kreveta. Postoji mnogo lijepih teorija vezanih za ove depresivne mazohiste i perverznjake koji su u stanju zaspati pored žene razgoliċene do struka, ali ja trenutno ne mogu razumjeti nijednu. Od tih žena.

Objavio/la Zijancerka u 23:39, 33 komentar(a), print, #

23.02.2010.

Start new game?

Objavio/la Zijancerka u 10:19, print, #

03.02.2010.

Sag mir, wo die Gräber sind

Objavio/la Zijancerka u 11:43, print, #

27.12.2009.

Horoskop prolazeće godine

Mislila sam da ću ostatak vremena pisati o usamljenosti i titlovanim snovima stranaca. Sada je sve to daleko i vjeruj mi, znaju proći sedmice, a da se ne sjetim gdje sam ono živjela i odakle sam se vratila. Nekada se u snu prepadnem: sanjam kako sam se nekom zabunom ponovo našla u Australiji, stojim u „svojoj“ bašti i plačući ubjeđujem tebe kako ne pripadam tu. Pitaš me, kako ne pripadaš kad znaš tačno gdje je šta, znam jer sam ovdje bila usamljena, kažem ti.

U novom stanu još ne znam gdje mi je šta. Ja sam kupila sto i mali ćilim, sve ostalo nije moje. Imam novogodišnje lampice na prozoru, na Markalama kupim mandarine i cvijeće kod one žene u sredini, što prodaje male bukete i uz Dalmatinsku izgubim dah. Imam jednu posteljinu, roditelji su mi daleko, budim se sama u sobi čiji pogled kroz prozor još nisam zapamtila. Nekada u kuhinji, tražim sitnicu koja je u desnom uglu iza čaša ostala u Australiji. Neke filmove znam samo po engleskim naslovima, neke po njemačkim. Sve ostalo je moje.

Objavio/la Zijancerka u 15:48, 31 komentar(a), print, #

11.12.2009.

Dnevnik decembra

Imam novi sto, ogolila sam se i hladno mi je. Tako se počinje pisati.

Objavio/la Zijancerka u 11:01, print, #

25.11.2009.

Znak nedostajanja

Pisac je obazriv i škrt na rječima kao tesar. Iz svojih priča briše sve one istinite i čudesne detalje - da čitaoci ne bi pomislili kako im priča priču. Brojevi su nerazumljivi, a slova stvaraju užasnu buku: kao gužvanje papira ili sječa drveta. Neke rječi pričama obećava kasnije, kao da su putnici kojih se poželio. Neke rezbari u tri minijaturne drvene tačke, nadajući se, kao prvi pisci starog nordijskog jezika, da će onaj koji bude čitao znati koju je izostavio, koju naglasio i zašto mu je baš ta nedostajala. Želja za razumijevanjem i strah da se njegova priča ne završi tjeraju ga da kraj svojih misli čuva od uroka i na njena vrata i ovu knjigu pokuca tačno tri puta...

Objavio/la Zijancerka u 20:41, 11 komentar(a), print, #

17.11.2009.

Dnevnik rastanka

Čuvaj se.

Čega? Šta nam se još može desiti?

Objavio/la Zijancerka u 20:48, print, #

01.11.2009.

Dnevnik pospanog tipa

Hoćeš li i ti spavati, rečenica je dokaz da zaista posjeduje moć postdikcije: znala je da će je reći čitavih deset sati nakon što je zaista izgovorila. Moć je ovdje pogrešna riječ: bila je to beskorisna sposobnost, kao kad ljudi mogu iščašiti zglob ili uvrnuti jezik. Znala je kako će je poljubiti čitavih pola sata nakon što je zaista poljubio, što joj nije dalo veliku prednost, osim činjenice da je poslije toga svoju ruku kao usmeno predanje prenosio s njenog koljena na koljeno. Sačuvaj me Bože moći predikcije, misli, jer još ne želi saznati šta će ..

Objavio/la Zijancerka u 23:32, print, #

Stariji postovi